Proslavljena Prva nedjelja Došašća na Manušu

  • Vijesti

Mt 24,37-44
„Bdijte dakle. Zato i vi budite spremni“. Upravo to smo čuli u Matejevu Evanđelju. Što taj poziv mora značiti za nas? Bdijte, budite spremni; za što? Mi ljudi skloni smo da umjesto „bdijućih“ postanemo „pospani“. Svakidašnjica nas uspavljuje! Kako je to izgledalo u Noine dane? Matej nam u današnjem evanđelju nabraja sasvim neobične stvari: jesti, piti, ženiti se, udavati ne znači ništa zlo ni naopako. Ali neizravno upućuje on na to da te stvari slijede njegovu svakidašnjicu i pri tom njega ostavljaju ravnodušnim. Bog pri tom postaje nezanimljiv, pa i bližnji čovjek, a pogotovu ono što Noa želi reći. Nije li to jedna snažna usporednica, paralela, za naš život danas? Većina ljudi slijedi svoju svakidašnjicu te je bitno da nikoga ne pljačkaju, nikoga ne ometaju, no stoga se povlače i žive za svoje vlastite interese. Oni žive ravnodušni prema Bogu i prema bližnjemu, prema čovjeku. Kod nekih ljudi ta ravnodušnost sigurno prevršuje mjeru kao u dane Noine i u kriminalnom djelovanju. Radi se o ravnodušnosti i tu smo svi izazvani da sebi postavimo pitanje: „Gdje dopuštamo da nas ravnodušnost našeg društva zarazi?“. To je pitanje aktualnije nego ikada! Dopuštamo li mi u ovo adventsko vrijeme da nas zarazi opojenost za kupovinom u našim prodavaonicama ili spremamo svoja srca na dolazak našega Spasitelja- Isusa Krista? Čovjek postane trom, čovjek gleda najprije svoje vlastite zadaće i probleme, najprije se brine da riješi svoja vlastita potraživanja i rado se povuče da ne bi bio uznemiren.

To bi nas trebalo potaknuti na razmišljanje:
a) Jer to je jedna zapreka za Isusov predstojeći ponovni dolazak.
b) Jer se mi na Božji poziv, na onaj „Bdijte“ nedovoljno odazivamo i nedovoljno ga slijedimo.

Što nas ostavlja u naše današnje vrijeme da budemo pospani?
– Svakidašnji stres
– Udobnost, jedno „podvrgavanje“ relativizmu
– Nikakvo zadovoljstvo u tihom vremenu, u sakramentalnom životu, u Isusovoj Crkvi
– Materijalno preveliko obilje
– Blagostanje, liberalizam, humanizam „pristalosti“
Moramo bdjeti, jer danas odlučujemo za sutra!
„Štogod činiš ili hoćeš činiti: U svim stvarima sačuvaj slobodu duha“, kako je to formulirao sv. Ignacije Lojolski. Dvojica mogu isto činiti, tko to bez Isusa čini (bez Isusa živi) zaostat će. To jest ne dolazi na to činim, nego kakvo je držanje moga srca! Naš život neće biti prosuđen po onome što činimo, nego po onome s kime ga proživljamo. Kako možemo susresti pospanost? Kako konkretno izgleda „bdjeti“?
– S Bogom govoriti (moliti)
– Slušati o Bogu (čitati Bibliju i aktivno sudjelovati na sakramentalnom životu Crkve)
– Tražiti Božje putove (volju)
– Boga zamjećivati i raspoznavati gdje tome ima smisla i za Boga se odlučivati
Već danas moramo se zapitkivati o mogućem njegovom ponovnom dolasku i o smrti, da ne budemo o tom jednako iznenađeni kao ljudi u vrijeme Noe što su bili iznenađeni potopom. Jer mi danas odlučujemo o današnjem svojem jutru. Ondje gdje boravimo. Tako je čitav naš život jedna priprava za susret s Isusom. „Querere Deum in omnibus“- „Tražiti Boga u svemu“- taj zaziv uzmimo k srcu. Kad Krist ponovno dođe trebao bi on u nama ljudima ponovno biti pronađen, u nama koji pokušavamo od Njega povjerenu nam zadaću izvršiti, bila ta zadaća velika ili malena, teška ili laka, to sada nije važno. Tada će dolazak Isusa Krista za Njega i za nas biti dan radosti.

„Bdijte dakle (!), budite pripravni (!), jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi“ (usp. Mt 24,37-44).