U ovoj meditaciji, razmatrat ćemo o jednoj rečenici iz Evanđelja. O rečenici koja je istovremeno provokacija našoj ljubavi, ali i znak Božje stalne i ponizne ljubavi prema nama. Razmatrat ćemo o rečenici koja glasi:

„(…) jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ […]

Došli smo i do posljednje misli u ovom došašću. Pred nama je dugačak dan, dugačak Badnjak, sve do Ponoćke, kada ćemo radosno proslaviti Isusovo rođenje, na koje smo se spremali. Posebno smo se spremali ovih zadnjih osam dana za koja nam je Crkva odredila i posebna čitanja, a mi smo razmatrali još i o Blaženstvima koja je Isus izrekao u svom poznatom Govoru na gori. […]

Pred nama se odvila scena čudesnog rođenja Ivana Krstitelja i davanja imena ovome sinu Elizabete i Zaharije. Dobio je, dakle, ime Ivan, koje nije bilo u tradiciji te obitelji, ali bilo je to po Božjoj volji i nadahnuću koje su primili oba roditelja, što su i iskazali, svako na svoj način. […]

Danas nam Crkva nudi za razmišljanje primjer divje žene. To su Ana iz Prve knjige o Samuelu i Marija, čijije „Veliča“ zapisao Luka u svom evanđelju. Obadvije su one velike moliteljice, duše uzdignute Bogu, i žene čista srca, čije molitve Bog prima. […]

David je uspostavio kraljevstvo, osvojio Jeruzalem, sagradio kraljevstvu palaču. Naumio je sagraditi i Hram Gospodnji, za sveti Kovčeg. Međutim, izgradnju Hrama Bog je namijenio nekome drugom. […]

Marija je, kako piše na jednom mjestu u Lukinom evanđelju, sve što joj se dogodilo pohranjivala i prebirala u svome srcu. Kako li se osjećala prisjećajući se trenutka navještenja, kad joj se život iz temelja promijenio te je započela povijest ljudskog spasenja? […]