SRIJEDA, 4. TJEDNA DOŠAŠĆA – BADNJAK
2 Sam 7, 1-5.8b-12.14a-16; Lk 1, 67-79.
Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Došli smo i do posljednje misli u ovom došašću. Pred nama je dugačak dan, dugačak Badnjak, sve do Ponoćke, kada ćemo radosno proslaviti Isusovo rođenje, na koje smo se spremali. Posebno smo se spremali ovih zadnjih osam dana za koja nam je Crkva odredila i posebna čitanja, a mi smo razmatrali još i o Blaženstvima koja je Isus izrekao u svom poznatom Govoru na gori.
Osmo blaženstvo koje glasi: Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko,probat ćemo povezati s današnjim evanđeljem koje nam iznosi Zaharijin hvalospjev. Dakle, nakon što se rodio Ivan Krstitelj i Zaharija progovorio te zavladala opća radost u obitelji, među prijateljima i susjedima, Zaharija je dobio posebno Božje nadahnuće i počeo moliti i prorokovati. Prva njegova riječ je pohvala Boga koji nije zaboravio svoj Izabrani narod nego mu šalje Spasitelja iz Davidove loze, koji će ga spasiti od svih neprijatelja, od kojih su najveći grijeh i smrt. Pred njim će ići Ivan, sada malo djetešce, koje će biti preteča i pripraviti put Gospodinu.
Zastanimo malo pred tom činjenicom da Zaharija hvali Boga nakon što je prošao toliko toga u životu i napose mnogo negativnoga. Iako je, zajedno sa svojom ženom Elizabetom, bio pravedan i besprijekoran pred Bogom, čitav dugi život čekao je da mu se rodi sin. Zamislimo koliko je on toga pretrpio, podnio, koliko je pogrda čuo, podsmjeha i ruganja od drugih koji su ga prezirali što nije imao potomstva. To je, naime bila najveća sramota u Izraelu. I nije ju bilo lako preživjeti. Ali Zahrija i Elizabeta nisu odustajali od pravednosti i pobožnosti. I zato možemo reći da ovo osmo blaženstvo i o njima govori. I ne samo kao proganjanima, nego i kao o onima koji su zadobili blaženstvo i koje čeka kraljevstvo nebesko. Zar nije Isus Ivana nazvao „najvećim rođenim od žene“, što veliča i njega, ali i njegovu majku. Zar ne kaže današnje evanđelje da je Zaharija pun božanskog nadahnuća, a to je gotovo isto kao pozdrav: Gospodin s tobom.
Tako su nam Zaharija i Elizabeta izvrstan primjer i vjernika i pravednika i onih koji su zadobili blaženstvo unatoč progonstvu zbog pravednosti. Oni nam pokazuju i kako ćemo danas dočekati Božić: Puni hvale i molitve upućene Bogu, iznoseći Bogu i svoju prošlost, ali u nadi i vjeri iščekivati i budućnost. Tko bude dopustio da njegovu prošlost – u ispovijedi – obasja mlado Sunce s visine, i tko bude dopustio da u budućnosti – u predanju volji Božjoj – to isto mlado Sunce upravi njegove noge na put mira, taj će doživjeti pravu radost Božića i danas i sutra i kroz čitav život.
Jedna božićna priča kaže da je svako mjesto do kojeg su doprle zrake Isusove zvijezde koja je vodila mudrace do Betlehema, Bog posuo ružama velikih bijelih cvjetova i tamnozelenih listova. To su bile zimske ruže i pokazivale su put onima koji traže Krista.
Neka svatko danas otkrije svoje ruže i neka sve nas one dovedu do novorođenoga Spasitelja u Betlehemu.
p. Stipo Balatinac, SI