Novak Daniel Vorih

Zovem se Daniel Vorih i dolazim iz Zagreba u kojem sam rođen 2. veljače 1986. godine. Prvo sam dijete Petra i Katice koji, uz mene, imaju još i Krešimira, Mariju i Kristinu. Roditelji dolaze iz različitih krajeva Lijepe naše, pa tako u meni kola zagorska krv po ocu, a slavonska po majci, ali „gemišt“ je nastao u Zagrebu gdje su se upoznali pohađajući vjeronauk za mlade kod prof. dr. sc. Tomislava Ivančića. Tata je bio pomalo sramežljiv i zatvoren, ali je svejedno uspio „osvojiti“ pričljivu i otvorenu mi majku. Kažu da sam od oca naslijedio pamet i ljepotu, a od majke karakter i umjetničke talente.

Kršten sam u dijecezanskoj župi sv. Pavla u zagrebačkom Retkovcu gdje su roditelji kupili prvi stan, da bi se nakon dvije godine preselili na Jarun, pa sam tako prvu pričest primio u župi Marije Pomoćnice na Knežiji kod salezijanaca. No, krizman sam u župi Kraljice Svete Krunice na Ravnicama koju drže dominikanci gdje sam i ostao živjeti do ulaska u Družbu Isusovu. Pa kako sad u isusovce pored dijecezanaca, salezijanaca i dominikanaca? Jednostavno, Isus je htio da budem u Njegovoj družbi, ali put do nje nije bio nimalo lagan.

Najprije me čekao do moje 20. godine, zvao i zvao dok se nisam odazvao na Njegove opetovane pozive 10. svibnja 2006. godine, na spomendan bl. Ivana Merza. Tada sam, naime, susreo živog Boga na svom prvom klanjanju pred Presvetim. Oblikovao me u Zajednici „Molitva i Riječ“ i pozvao da se aktivnije uključim u rad svoje župe gdje smo pokrenuli vjeronauk za mlade, zbor i dramsku grupu. Do tada me pripremao za rad s mladima kroz kamp „Modrave“ i „Animatorsko ljeto“ na Malom Lošinju. Moje molitve i traženje Božje volje i odgovora na pitanje mojeg životnog usmjerenja došlo je 3. svibnja 2009. godine. Tada sam osjetio svećenički poziv na jednoj sv. Misi koju je predvodio don Damir Stojić, SDB. Bio sam tada u svojoj nutrini uvjeren da me Bog zaista zove na ono za što nisam i nikad neću biti dostojan.

Razgovori sa župnikom i poznatim svećenicima potvrdili su moje iskustvo, a put me vodio prema salezijancima, tako sam bio uvjeren. Kod njih sam pristupio prednovicijatu 2011. godine gdje sam ostao 7 mjeseci. Vratio sam se kući, nastavio s radom u župi i napokon završio svoj fakultet te stekao zvanje profesora povijesti i geografije. Tada sam se odlučio vratiti salezijancima. U međuvremenu sam bio članom zajednice mladih na Jordanovcu koju je vodio p. Sebastian Šujević, DI i tako još dublje iznutra upoznao isusovce. Kod salezijanaca sam prošle godine boravio 2 mjeseca i u tom periodu kontaktirao p. Šujevića koji je postao mojim duhovnikom. U meni se vodila bitka: jesam li za salezijanca ili možda isusovca? Je li moguće da me Bog ipak zove u Družbu? Razgovarao sam sa skolasticima na Jordanovcu jer sam tamo upisao neke kolegije iz filozofije i kroz te razgovore osjetio sam da ipak Družba nudi ono za čime mi duša čezne. Čitao sam i prije o sv. Ignaciju i povijesti Družbe, ali sam tada počeo intenzivnije razmišljati o Družbi i odlučio joj se pridružiti u dogovoru s p. Šujevićem. Sada u Splitu upoznajem život u Družbi i osjećam duboki mir u srcu. Nadam se i molim da će taj mir ostati do kraja unatoč svim kušnjama kako bih postao svećenikom isusovcem.