SRIJEDA 2. TJEDNA DOŠAŠĆA
Iz 40, 25-30; Mt 11, 28-30.
Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni.
Advent je vrijeme pokreta, hodanja, akcije i djelovanja. Pa čak i oni koji spavaju čitave godine u adventu se bude i oni koji ne mare za bližnjega u ovo vrijeme uključuju se u dobrotvorne akcije. No, advent nije samo pokret noge ili ruke, on je prije svega pokret srca. Prvo je Bog „pokrenuo svoje srce“ da bi ono počelo kucati i da bi se rodio kao malo dijete u Betlehemu, a zatim zove nas da mi pokrenemo svoja srca prema njemu. Zove nas: Dođite! On zna kad nam dobro ide da ne marimo za Boga, da je naše srce nekamo drugamo okrenuto, ali kad je stiska i muka onda i „ponajmanji“ vjernik traži Boga. Isus nas hrabri, nikad nas ne odbacuje, on kao da veli: Baš vi umorni i opterećeni dođite k meni. Vi lutate i ne znate kako ćete naći mir, a jedino u mome Srcu vaša duša može mirno počivati! Prihvatimo ovoga adventa taj Isusov zov. Ako nas straši težina njegove zahtjevnosti, neka nas obodri da on nije došao zbog pravednika, nego zbog grešnika, da nije došao zbog savršenih, nego nesavršenih i ranjenih srdaca. Ugledajmo se u njegovo Srce i dajmo se poučiti sljedećom pričom:
Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada se pojavio starac i rekao: Tvoje srce nije tako lijepo kao moje? Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali. Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva. Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se. „Mora da se šališ“, rekao je. „Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.““Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav –
izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem. Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?“
Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.
Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca. Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.
(Usp. https://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/poucne_price/Savrseno_srce.html)
p. Stipo Balatinac, SI