Utorak 2. tjedna došašća

ovca1

UTORAK 2. TJEDNA DOŠAŠĆA

Iz 40, 1-11; Mt 18, 12-14.
Zalutala ovca

Kad god slušam evanđelje o Zalutaloj ovci uvijek se pitam jesam li ja ta zalutala ovca. Odgovori idu uglavnom u negativnom smjeru, ne želim biti izgubljen, nego među onim pravednima, dobrima, koji se ne gube i ne rade probleme. No, kad malo bolje razmislim i o sebi promislim, uočavam tolika gubljenja, krive putove, zastajkivanja i lutanja. Zašto je to tako?

U Duhovnim vježbama sv. Ignacije Lojolski ima razmatranje o Dvjema zastavama. U njemu želi pokazati kako upoznati varke zlog poglavice i kako ih se čuvati te s druge strane kako upoznati život što ga pokazuje vrhovni i pravi Vođa, a to je Krist Gospodin. Koje su varke Zloga?

Da bi ljude zaveo on ih najprije napastuje pohlepom za bogatstvom. To je prva stepenica. Uočimo da je također važna pohlepa, žudnja, težnja za bogatstvom, tako da u tu zamku mogu upasti i bogati i siromašni. Kada se čovjek popne na tu stepenicu bogatstva dolazi težnja za taštom ljudskom časti. Mnogima novac nije dovoljan žele imati i moć, političku moć, moć nad ljudima, moć u društvu, itd. Nakon toga čovjek neminovno pada u oholost, a odatle ga Zli navodi na sve druge grijehe. Ne kaže se uzalud da je sebeljublje platforma zlih djela.

Koju alternativu Isus nudi? On želi čovjeka najprije dovesti do duhovnog siromaštva. Na današnji jezik to možemo prevesti sa istinska sloboda. Neke Isus poziva i na stvarno siromaštvo, kao što su oni koji, napr. polažu zavjete – redovnici. Druga stepenica je želja za pogrdama i prezirom. Na drugi način za to možemo reći da uključuje kajanje, žal i pokoru zbog počinjenih grijeha. Zapravo to je odbacivanje grijeha i svega što se protivi Božjim zapovijedima. I nakon toga dolazi poniznost iz koje proizlaze sve druge kreposti, tj. ona je mogućnost ostvarenja kreposnog života.

Dakle, Sotonina taktika je: Okreni čovjeka materijalnim stvarima, usadi u njemu želju za veličinom, neka se uzdiže nad druge i smatra se najboljim i najvećim. Isusova taktika je osloboditi čovjeka od svih navezanosti, da bude svjestan sebe i slobodan u odlukama, da zna trpjeti za vrijednosti i priznavati svoje pogreške te u bezkompromisnom odbacivanju zla Boga smatra svojim Stvoriteljem, a sebe stvorenjem, koje živi u ljubavi sa svojim bližnjima, jednakima sebi!

Nakon ovoga lakše mi je priznati da sam često bio izgubljena ovca. Ali Bog je Dobar pastir (Iz 40, 11), on me traži, nosi i njeguje, iako je to često teško povjerovati, jer naša je logika kao u sljedećoj priči:

Vjeroučiteljica priča prispodobu o Izgubljenom sinu i moli da djeca prepričaju budući da neki nisu pazili. Tada jedan mali reče:

Otac je uzeo štap kad je vidio da se izgubljeni sin vraća i krenuo mu u susret. Susreo je starijeg i dobrog sina i pitao ga hoće li mu pomoći da mlađem održe lekciju. Ovaj je pristao. Mlađeg su uhvatili i dobro namlatili što je sve potrošio. Poslije su se dobro pogostili s teletinom jer su bili sretni što su iskalili svoj bijes na onome tko je to zaslužio.

Nije svima lako razumijeti logiku kojom voli Božje srce! (Bruno Ferrero: Samo vjetar zna, KSC Zagreb 2001., str. 25)

p. Stipo Balatinac, SI