SRIJEDA, 3. TJEDNA DOŠAŠĆA
Iz 40, 1-11; Mt 18, 12-14.
“Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Započinjemo posebno vrijeme priprave pred Božić, posljednjih osam dana u kojima je Crkva pripravila i posebna čitanja. Da bi još više naglasili ovu pripravu mi ćemo kroz ovih osam dana posebno pratiti osam Blaženstava koja je Isus izrekao u svom poznatom Govoru na gori i to tako da ćemo svaki dan jedno blaženstvo nastojati povezati s dnevnim čitanjima.
Ta blaženstva su kao manifest kršćanstva, Isusov novi program i obveza svakog vjernika koji teži prema istinskom kršćanstvu i želji da bude što bolji Isusov učenik. Podsjetimo se na njih:
Mt 5, 3-10: Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2 On progovori i stane ih naučavati:
“Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!”
Danas razmišljamo o siromasima duhom čije je kraljevstvo nebesko. Tko su ti siromasi duhom? Siromasi duhom to su oni koji sve svoje pouzdanje stavljaju u Gospodina. Zato danas dok gledamo Isusa i njegovo rodoslovlje prisjećamo se toga da je on bio Bog, a postao čovjekom. Sv. Pavao u poslanici Filipljanima piše (2, 6-11): On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. Svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.
Tu se najbolje pokazuje Isusovo siromaštvo i kako i mi moramo nasljedovati tu nenavezanost. Isus je dakle, zbog mene postao siromašan, da se ja njegovim siromaštvom obogatim. A kako ću to kazat će sljedeća priča: Vršeći osvrt na svoj život jedan čovjek reče: „Kad sam bio mlad, bio sam buntovan i sve moje molitve Bogu glasile su: ‘Gospodine, daj mi snage da promijenim svijet’. Kad sam došao u srednju dob i shvatio da je prošla polovica moga života a nisam ništa promijenio, molitvu sam preinačio ovako: ‘Gospodine, daj mi milost da promijenim one s kojim živim – moju obitelj i prijatelje i bit ću zadovoljan’. Sada kad sam već ostario počinjem shvaćati koliko sam bio lud. Moja molitva sada glasi: ‘Gospodine, daj mi milost da mijenjam sebe’. Da sam tako molio od početka, ne bi mi život uzalud prošao.“ (Usp. Zrikavčev pjev, KSC Zagreb 2001., str. 68)
p. Stipo Balatinac, SI