Skip to content

Ponedjeljak 3. tjedna došašća

20110222091241

PONEDJELJAK 3. TJEDNA DOŠAŠĆA

Br 24, 2-7.15-17a; Mt 21, 23-27.
Blažene Drinske mučenice

To su časne sestre Kćeri Božje ljubavi, koje su četnici odveli iz samostana na Palama kod Sarajeva i mučki ubili na obalama Drine kod Goražda 15. 12. 1941. Evo njihovih imena:

Jula Ivanišević, Hrvatica, rođena 1893. u Godinjaku kod Starog Petrovog Sela.

Berchmana Leidenix, Austrijanka, rođena 1865. u Enzerdorfu.

Krizina Bojanc, Slovenka, rođena 1885. u Zbureu kod Šmarjeta.

Antonija Fabjan, Slovenka, rođena 1907. u Malom lipju kod Hinja.

Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog podrijetla, rođena 1912. u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara.

Sestre su mučenice čistoće, jer su pred pijanim i razularenim četnicima skočile kroz prozor i nakon toga bile ubijene i bačene u Drinu, tako da nemaju svoga groba. Sestra Berchmana ubijena je 23. 12. jer nije mogla podnijeti put pa je ostala kod Carevih voda i Sjetline. U sarajevskoj dvorani Zetra 24. 09. 2011. u velebnom misnom slavlju sestre su porglašene blaženicama, a za njihov spomendan je određen današnji dan.

U današnjem evanđelju glavari svećenički i starješine narodne postavljaju Isusu pitanje o njegovoj vlasti, tj. odakle mu vlast da čini svoja djela. To nas nuka na pitanje: Odakle ovim strašnim mučiteljima vlast da oduzimaju nevine živote? Preko mržnje, strasti i nevjere dolazimo do onoga krajnjega: Čovjek se usuđuje praviti Bogom i stavlja se na mjesto Stvoritelja. S druge strane se divimo hrabrosti i junaštvu ovih časnih sestara i koju su cijenu bile spremne platiti za očuvanje svojih ideala, uvjerenja i odluka. Pitanje je i tebi: Koliku si cijenu spreman platiti za svoju riječ, svoju vjeru, svoje vrednote, svoju čistoću, svoje poštenje, svoju čestitost, svoje zvanje, svoje domoljublje…?

Razmisli o odgovorima uz sljedeću priču: Bio je jednom jedan tužni kralj, a imao je vesela slugu, koji je svuda išao s velikim osmjehom na licu. „Pažu“ – reče jednog dana kralj, „odaj mi tajnu svog veselja“!„Nema tajne, gospodine. Jednostavno nema razloga za žalost. Sretan sam što vama služim, što živim u kući koju mi je dvor dodojelio, imam što jesti i još od vremena do vremena dobijem koji novčić za posebne zasluge.“ Kralj tada pozove svog najmudrijeg savjetnika i kaže mu da želi saznati tajnu paževe sreće. Ovaj mu reče: „Tajnu njegove sreće ne možeš otkriti, ali možeš je uništiti ako želiš.“ „Kako?“ – upita kralj. „Učlani ga u Klub 99!“ I kralj uzme vrećicu, stavi u nju devedeset i devet zlatnika i dade ih pažu govoreći: „Ovo je od sada tvoje blago. Uživaj u njemu i nikome ne govori kako si ga stekao!“ Paž nikada u životu nije vidio toliko novca. Poče ga prebrojavati. Svaki put je došao samo do devedeset devet. To ga je silno razočaralo. Pa gdje je stoti zlatinik. Tražio ga je po džepovima, na stolu, da nije pao na pod… Gledao je tih 99 zlatinika i stalno se pitao zašto nema još jedan, imati sto zlatinika, bilo bi savršeno. Odlučio je raditi za taj jedan zlatnik. No, on je vrijedio toliko da je morao natjerati i ženu i djecu da rade i štede. Uslijed toga toliko se promijenio da ga ljudi više nisu preopznavali, a i njegova veselja je nestalo. Na kraju ga je kralj otpustio iz službe jer nije želio slugu koji je stalno loše volje.

(Usp. Bruno Ferrero: Ali mi imamo krila, str. 48-49).

p. Stipo Balatinac, SI