Subota 2. tjedna došašća

Post-i-nemrs

SUBOTA, 2. TJEDNA DOŠAŠĆA

Liturgija kvatri: Lk 17, 11-19.
Budi zahvalan!

Danas su kvatre. Za one kojima je taj pojam nepoznat ili se trebaju podsjetiti evo prilike: To su dani posta, milostinje i molitve za različite potrebe vjernika, Crkve i čitavog svijeta. To se činilo u srijedu, petak i subotu jednog tjedna, a danas je u mnogim krajevima ostala samo subota. Taj tjedan obično se podudarao s početkom određenog godišnjeg doba, te se u Rimu od 8. stoljeća ti dani nazvani Quattuor tempora, odnosno četiri vremena ili Kvatre.

Za Crkvu u Hrvata je određeno da:
Proljetne budu u prvom tjednu korizme i posvećene su pokori i obraćenju;
Ljetne u tjednu poslije Duhova i da se moli za posvetu ljudskog rada i urod zemlje;
Jesenske, sredinom rujna, u tjednu poslije blagdana Uzvišenja sv. Križa, a moli se za svećenička i redovnička zvanja te kršćanski odgoj mladeži;
Zimske spadaju pred Božić, u drugom tjednu došašća i posvećene su kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva.

Dakle, danas je poseban dan dobrotvornosti i zahvalnosti, pa je tako određeno evanđelje o deset gubavaca. Gubavci su bili najteži bolesnici onoga doba. Ne samo da su patili zbog neizlječive bolesti i bolova, nego su bili izopćeni iz društva, protjerani iz mjesta stanovanja i bili izolirani po planinama, špiljama i samotnim mjestima. Kad im se netko približavao morali su vikati da ga upozore da ne dođe do susreta. U ovom slučaju mole Isusa za smilovanje. Promatrat ću ti deset ljudi, koji nisu samo broj, nego svaki ima svoju povijest, svoju obitelj, svoj zavičaj, svoj život, koji je prekinut i okrenut bijedi i očaju. Probat ću zamisliti kako je njima bilo teško, a isto tako kako je bilo teško njihovim ukućanima, najmilijima, onima s kojima su dijelili i dobro i zlo. Neki su mlađi, neki stariji, neki su prihvatili bolest, neki se još bune u sebi, jedni su već dosta zahvaćeni, drugi tek na početku, jedni bolest proživljavaju u vjeri, a drugi misle da su odbačeni od Boga.

Glas o Isusu dopro je i do njihovih špilja. U njima se probudila nada i međusobno se bodre da će ga sresti i da će im pomoći. I zato mu viču: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“ Kao da žele reći: Mi vjerujemo u tvoju nauku, u tvoje riječi i da će ti biti sve što kažeš. Isus ih šalje svećenicima, jer su oni potvrđivali ozdravljenje i vraćali bolesnicima društveni status.

Ovi gubavci se hvataju za zadnju „slamku spasa“, a to je novi Učitelj. Stavili su sve na kocku, riskirali su izlazak iz svoga geta, a sve u želji da sretnu Isusa. Koja li je bila u njima radost i nada kad su ga ugledali!? Svi gubavci mole i bivaju uslišani, ali samo jedan zahvaljuje. Samo je jedan otkrio pravoga Boga kome se mora pokloniti. I zato Isus kaže: „Ni jedan se ne nađe da se vrati i Bogu zahvali…!“ Zahvalio je jedino tuđinac, Samarijanac, onaj koga su pravovjerni Židovi smatrali poganinom i nevjernikom. Ostala devetorica doživjeli su samo tjelesno ozdravljenje, a ovaj Samarijanac i duhovno, on je već doživio spasenje, on je već u vjeri u zajedništvu s Bogom.

Ovo evanđelje i ove kvatre potiču i mene da se pitam o vlastitom odnosu prema Božjim darovima i dobročinstvima, o tome koliko znam biti zahvalan, koliko to znam uputiti na pravu adresu i koliko se zapravo u tome odnosu očituje moj ispravan odnos prema Bogu! Isto tako potaknut sam da budem zahvalan i prema ljudima i onome što Bog preko njih sve za mene čini! Potaknut sam da budem sličan Samarijancu, i još tolikima, počevši s Onom iz ove priče:

Pobožni misionar putovao je brzim japanskim vlakom, a da bi iskoristio vrijeme, molio je časoslov. Zbog nagla trzaja vlaka iz otvorenog molitvenika padne na pod sličica Blažene Djevice Marije. Nasuprot misionaru sjedio je dječak. On brzo skoči, podiže sličicu, pa prije nego će je predati radoznalo upita: „Tko je ova lijepa gospođa?“ „To je … moja majka“, odgovori misionar nakon kratke stanke. Dječak ga pogleda, pogleda ponovno sličicu, pa će: „Niste joj baš slični.“ Misionar se nasmiješi i reče: „Pa ipak, uvjeravam te da cijeloga života nastojim da joj bar malo sličim!“ A kome si ti, dakle, sličan?

p. Stipo Balatinac, SI