ČETVRTAK, 1. TJEDNA DOŠAŠĆA
Iz 26, 1-6; Mt 7, 21. 24-27.
Tko će ući u kraljevstvo nebesko?
Prva rečenica današnjeg evanđelja, u kojoj Isus govori tko neće ući u kraljevstvo nebesko potakla me na pitanje: Kuda mi sve ulazimo i kako se ponašamo? Prvo je to jutros bilo, vjerojatno, u kupaonicu, pa u auto, ili autobus, pa kroz dvorišna vrata, pa ćemo poslije Zornice ući u dućan ako imamo novaca, na posao, ući ćemo u kompjuter itd.. Za ući u auto moram imati ključ, za autobus kartu, u kompjuter šifru itd. Poznate su nam te zemaljske zakonitosti ulaska. No, ulazak u kraljevstvo Božje nije tako jednostavan, Isus kaže: „Neće svaki koji mi govori: „Gospodine, Gospodine!“ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.“ Potreban je dakle sklad između govorenja i vršenja Božje volje, između riječi i djela, potrebno je ono Ora et labora, sv. Benedikta ili biti kontemplativan u akciji, sv. Ignacija Lojolskog. Potreban je, dakle, jedan sklad, ravnoteža, uravnoteženost. Potrebno je i jedno i drugo, potrebne su dvije strane, dva krila…
Zato se danas trebam osobno pitati: Jesam li ja skladan čovjek, uravnotežen? Zatim, zadovoljavam li taj Isusov kriterij, da i molim, zazivam ga Gospdine, ali i vršim volju Oca nebeskog? Mnogi govore: Pa kad bi ja znao što je volja Božja vršio bih je! Tu je varka, tu je zamka. Nemoj čekati objave i ukazanja, nego gradi na onome što po iskustvu znaš da je dobro, a izbjegavaj ono što po iskustvu znaš da je zlo. Izbjegavaj rupu u koju si već pao! Stani na stijenu, jer znaš da te val neće odnijeti!
Jedna gospođa ispričala mi je ovo: „Uočila sam da nije dobro stalno mužu prigovarati na njegove ideje, uvijek imati komentar i tražiti samo svoju volju. Odlučila sam, u jednom ispitu savjesti, da što god muž kaže ja neću reagirati na prvu. Jednog dana došao je s posla i umjesto uobičajenog odmora kaže: ‘Idemo u trgovački centar’. Nije mi se išlo, ali odlučila sam ne protiviti se i pošli smo skupa. Nakon kraćeg obilaska, čak dva, centra povoljno smo kupili štednjak što već mjesecima namjeravamo. Muž je bio radostan što je njegova akcija uspjela, a ja što nisam prigovarala i mrmljala, a i ostvarilo se nešto što sam i sama željela, a da nije bilo na početku po mom. Te večeri obadvoje smo bili sretni“.
To njezino iskustvo je temelj za buduće djelovanje. Na njemu treba graditi. Sada ona zna kako postupati i ubuduće i što je volja Božja u takvim slučajevima. Možemo onda reći da je to i slična iskustva i u činjenju dobra i u izbjegavanju zla čvrsta stijena na kojoj treba graditi naše buduće ponašanje, jer iskustvo nam ne može nitko oduzeti, tu nas ne može nitko srušiti, tu imamo „tvrd grad“ kako veli prorok Izaija. Uz takvo ponašanje, uz takvo vršenje volje Oca nebeskog, uz takava sklad u životu čut ćemo i riječi istog proroka: „Otvorite vrata! Nek uđe narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.“ I kliknimo još adventski radosno s blaženim kardinalom Stepincem: „U tebe se Gospodine uzdam!“ Amen.
p. Stipo Balatinac SI