(Prema knjizi Jeana Monbourquette-a KAKO OPROSTITI, Zagreb 2002.)
1.NE OSVETITI SE I ZAUSTAVITI NAPADAČKE ČINE
Jasno je da prva stepenica u opraštanju, ako to doista želimo, mora biti prekid s osvetničkim akcijama. I ne samo u činima, nego i u mislima. Preusmjeriti i svoje misli i svoje ruke od bilo kakve radnje koja bi bila nanošenje zla drugoj strani.
2.PRIZNATI SVOJU POVRIJEĐENOST I SVOJE SIROMAŠTVO
Neki u svojoj oholosti govore da oni ne mogu biti povrijeđeni, da se njima nije ništa dogodilo, da su oni jaki i dominantani. Tko ustraje u nijekanju da je povrijeđen i ranjen neće nikad moći oprostiti.
3.PODIJELITI S NEKIM SVOJU POVRIJĐENOST
Razlog je da vidiš da nisi ti jedini na svijetu i da i drugi imaju slične probleme kao ti. Kada dijeliš nisi više sam i drugi nosi tvoj teret. Ovo nikako ne znači ogovaranje, preuveličavanje ili klevetanje.
4.DOBRO IDENTIFICIRATI SVOJ GUBITAK I OBAVITI ŽALOVANJE
Razborito uvidjeti što si sve izgubio uvredom, koji su tvoji gubici, moraš ih konkretizirati da vidiš što trebaš prežaliti, jer ako gubitke ne prežališ nikad nećeš moći oprostiti. Ovo uključuje i prestanak stalnog prekoravanja i pravljenja od sebe umjetne žrtve, tj. zaustaviti se na tome da se živi kao žrtva, da se stalno nad sobom jadikuje i, s druge strane, čak i uživa u stanju žrtve koja se može stalno žaliti i drugoga optuživati.
5.PRIHVATITI SRDŽBU I ŽELJU ZA OSVETOM
To ne znači prihvatiti jedan od sedam glavnih grijeha i „provoditi ga“, nego svoje unutarnje stanje, stanje unutrašnje razdraženosti. Isto tako da postoji u meni želja za osvetom, pogotovo ako se prvi put javlja. Čovjek koji je nikad nije imao teško će to sebi priznati. Bojat će se i taj strah će razarati opraštanje.
6.OPROSTITI SAMOM SEBI
To je temeljna točka opraštanja. Moraš skinuti sebe sa pijedestala svoje umišljenosti i vječnog pitanja: Kako se to meni dogodilo? Ili: Zašto se to meni događa? To trebamo činiti i uz Božju pomoć, jer bez Božjeg milosrđa nije moguće.
7.SHVATITI SVOGA UVREDITELJA
To ne znači opravdati ga, a još manje osloboditi ga krivnje, to znači baciti na nj bistriji pogled da se dohvate sve dimenzije njegove osobe i motivi njegove pogreške. To nije moguće ako se uspješno ne prođu prethodne faze.
8.NAĆI U SVOJEMU ŽIVOTU SMISAO POVREDE
To znači da nadiđeš čisto psihološko gledište povrede i da otkriješ pozitivno značenje povrede ili pak da joj dadneš neki smisao. Što ćeš naučiti od ove nepravde, od ove uvrede, od ove izdaje, od ove nevjernosti? Kako je kaniš upotrijebiti da rasteš i da se ostvariš u dubini? Kako da postaneš sličniji Kristu nepravedno osuđenom?
Često ona ima učinak otrežnjenja i boljeg upoznavanja samoga sebe.
9.UPOZNATI SEBE KAO ONOGA KOJI JE DOSTOJAN OPROŠTENJA I KOJEMU JE VEĆ OPROŠTENO
Mnogi misle da im Bog ne može oprostiti grijehe, pa prestanu ići u crkvu i na ispovijed. No, Bog je prvo nas ljubio… Slično je i u odnosima između ljudi. Treba posvijestiti činjenicu da je u prošlosti i tebi već više puta oprošteno i da je to opet moguće. S oproštenjem je ovdje kao i sa ljubavlju, osoba koja je nesposobna da se prepusti da bude ljubljena ili da se osvjedoči da to jest, ne može dati ljubav drugome.
10.PRESTATI POD SVAKU CIJENU HTJETI OPROSTITI
To će reći pouzdavati se samo u svoje sile, tj. treba se odeći želje da budeš jedini činitelj svoga oproštenja i prema tome osobne moći koju ti ono donosi, jer tako oproštenje može prijeći u oholost, a onda smo opet na području grijeha.
11.OTVORITI SE MILOSTI OPROŠTENJA
Otvoriti se Bogu, koji je milosrdan, rado prašta i izvor svake ljubavi. Jedan duhovni pisac kaže: „Možemo nasljedovati Božje praštanje samo vrlo izdaleka. Valja se nadati da će Bog, ako se budemo s njime družili, možda malo utjecati na nas!“
12.ODLUČITI OKONČATI ODNOS ILI OBNOVITI GA
Oproštenje nije i pomirenje u tome smislu da je nužno vratiti se prijašnjim odnosima u kojima je opasnost ponovno biti povrijeđen. Oproštenje je u prvom redu raspoloženje srca koje je sada otvoreno za više mogućnosti i na novim temeljima želi graditi budućnost. Zato će čovjek koji je oprostio i koji nema više mržnje u srcu, u suradnji s dobrim duhom, tj. s Božjim poticajima u vlastitoj nutrini, moći lako razlučiti što mu je činiti: okončati odnos ili obnoviti ga.
I kada to učini bit će radostan, pa će moći i proslaviti svoje oproštenje.