Povijest kapele Srca Isusova


Zemljište za gradnju crkve i rezidencije pribavili su talijanski isusovci iz Venetske provincije. Prema prvotnim planovima pored današnje zgrade trebala se graditi velika crkva, no kako je ponestalo novca za gradnju odlučili su da unutar jednog krila zgrade, kroz visinu prizemlja i prvog kata, urede javnu kapelu. Kapelu je, u nazočnosti gradskih i crkvenih uglednika te prijatelja, 20. lipnja 1895. blagoslovio generalni vikar don Vinko Valle. Zidarkse radove u kapeli je obavio brat Luigi Carossi, a brat Antun Moscheni, diplomirani slikar, ju je oslikao. Tadašnji superior o. Lombardini je sakupljenim milodarima uspio podići mramorni Gospin oltar, djelo splitskog umjetnika Pavla Bilinića, unutar kojeg je brat Moscheni ugradio Lurdsku špilju. On je napravio i kip Bernardice, dok je gospođa Mastrović darovala kip Gospe Lurdske. Pavao Bilinić je izradio i mramorni antipendij s likom Janjeta za oltar Srca Isusova. Kapela posvećena Božanskom Srcu postala je vrlo draga, ne samo splitkome puku nego i onima udaljenima. U nju je iz Crkve sv. Filipa prenesen običaj ispovijedanja, pa su to koristili i svećenici i građani. Nerijetko se na ulaznim vratima znalo pozvoniti i tražiti ispovijed ili duhovni razgovor, tako da je od patara uvijek netko morao biti na rasolaganju što traje do dan danas. Mnoge je privlačila Gospa Lurdska, a i „Misionarska Gospa“ pred kojom je uvijek treperio „Lumin“.

Kapela je 1973. obnovljena, kor povećan, a menza glavnog oltara okrenuta prema vjernicima. Temeljitija obnova je započela 2000. pod vodstvom i sa žuljevima o. Josipa Opata. Obogaćena je slikom bl. Alojzija Stepinca (slikar Stjepan Đukić Pišta).