Božićna meditacija

25. prosinca 2014.            Adventske misli         Objavio: novaci

0011007.48

SRIJEDA, 4. TJEDNA DOŠAŠĆA – BADNJAK

Lk 2, 1-20
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

U ovoj meditaciji, razmatrat ćemo o jednoj rečenici iz Evanđelja. O rečenici koja je istovremeno provokacija našoj ljubavi, ali i znak Božje stalne i ponizne ljubavi prema nama. Razmatrat ćemo o rečenici koja glasi:

„(…) jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“

Ponoć je… Netko kuca na vratima. Josip traži mjesto za svoju obitelj, ali mjesta nema. Traži mjesto za Isusa, ali mjesta nema. Noć je hladna. Srca su hladna. Njegov vlastiti narod nije Ga prepoznao, nije Ga primio. A baš je u toj ponoćnoj tami i hladnoći, svjetlost i toplina Božje ljubavi zasjala.

Ali svjetlo nije zasljepljujuće. Nije svjetlo koje bode. Božićno svjetlo je tiho svjetlo. Božićno svjetlo je ponizno svjetlo. Naš Bog je ponizan. Naš Bog ne podnosi oholost. Vidi što nama ljudima ona čini. Došao ju je poraziti, ali ne silom, nego poniznošću. Tama ne može nadjačati tamu, to može jedino svjetlost. Mržnja ne može poraziti mržnju, to može jedino ljubav. Ponos ne može pobijediti ponos, to može jedino skromnost. I zato se Bog ponižava.

Čuje se kucanje u ponoć. Nema mjesta. Nema mjesta. Kako tužno i čudno da Onaj koji prožima sve što postoji, nema gdje glavu nasloniti. Kako tužno da Onaj kojemu pripada sve na nebu i na zemlji nema gdje naći utočište. Kako tužno da za Boga nema mjesta u ovom svijetu. Ne nalazimo za Njega mjesta, ne uklapa se u naše planove, rasporede, prioritete. Jednostavno nema mjesta.

„(…) svojima dođe i njegovi ga ne primiše. (…) onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“

Što može biti tužnije, nego da propustimo dar postati djeca Božja? Noćas je noć darivanja. Ima li mjesta za Isusa u našim srcima? Svake godine On kuca, snižava se i ponižava, kako bi nas pronašao i podigao iz najnižih stanja naših srdaca. Nema mjesta. Što Mu priječi put? Kakve zapreke i brige Ga priječe da uđe? Što nas sprječava da Ga prepoznamo i otvorimo Mu širom vrata kada dođe?

Primimo Isusa koji nam se daruje kao dar, napravimo mjesta za Njega u našim srcima. Noćas je noć darivanja i Isus nam dolazi dati neprocjenjiv dar – moć da postanemo djeca Božja.

„(…) na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“

Ponoć je… Netko kuca na vratima…

Sretan i blagoslovljen Božić želi vam zajednica Družbe Isusove!


Podijeli s prijateljima: