PRISUTNOST ISUSOVACA U SPLITU OD OSNUTKA REDA DO DANAS

02. kolovoza 2014.            Prigodno štivo         Objavio: novaci

27. rujna 1540.

Papa Pavao III. svečano odobrava Družbu Isusovu.Za prvog vrhovnog poglavara prvi drugovi izabiru sv. Ignacija Lojolskog.

o. Aleksandar Komulović (1548-1608)

Splitski kanonik, jedan od prvih isusovaca podrijetlom iz Splita. Papin izaslanik po istočnoj Europi. U Družbu stupio 1599. Pisac prvog hrvatskog katekizma Nauk karstjanski kratak (1603). Predavao hrvatski (ilirski) jezik na Rimskom kolegiju, a zadnje dvije godine života proveo je u dubrovačkom kolegiju.

Dolazak isusovaca u Split

U Split isusovci stižu relativno kasno, 1703. Prvi je bio p. Ardelio della Bella koji je došao u Split na poziv splitskog nadbiskupa Stjepana Cosmija. Od 1723. godine splitski isusovci žive u poklonjenoj im kući unutar zidova Dioklecijanove palače, te im to mjesto služi kao baza za misijski rad. Misionarili su na širokom području od Cresa do Kotora, kao i po Hercegovini. Mise su služili u crkvi sv. Filipa Nerija jer nisu imali matične crkve u Splitu. Isusovci su pastoralno djelovali u Splitu i okolici do ukinuća Družbe 1773.

Ardelio della Bella (Foggia, 14. II. 1655 – Split, 3. XII. 1737)

Isusovac, misionar, jezikoslovac. Školovao se i predavao u Italiji, djelovao kao isusovački misionar u Dubrovniku i Dalmaciji, bio profesor i rektor u dubrovačkome Isusovačkom kolegiju. Propovijedao na hrvatskom jeziku (Razgovori i pripovidagna oza Ardelia Della Bella, objavio Matija Čulić oko 1805). Trojezični rječnik (Dizionario italiano, latino, illirico, 1728), osim što sadrži ondašnji dubrovački leksik, frazeme i poslovice, prvi je hrvatski povijesni rječnik (oko 30 000 riječi) s mnogobrojnim citatima iz četrdesetak rukopisnih i tiskanih književnih djela štokavske i čakavske dijalektne osnove.

Illyricum Sacrum

Crkvenopovijesno djelo u 8 svezaka; sadrži crkvenu povijest hrvatskih zemalja te povijest Katoličke crkve na Balkanu (Albanija, Kosovo, Bugarska, Makedonija). Započeo ga p. Filippo Riceputi, profesor i misionar, a nastavili su misionari p. Daniele Farlati i p. Giovanni G. Coleti.

Dominus ac Redemptor (1773)

Breve kojim je papa Klement XIV. dokinuo Družbu Isusovu. To je ujedno značio i kraj isusovačke prisutnosti u Splitu.

Sollicitudo omnium Ecclesiarum (1814)

Ovom bulom papa Pio VII. ponovno uspostavlja Družbu Isusovu po cijelom svijetu.

Isusovci ponovno u Splitu

Na poziv splitskog biskupa Marka Kalođere isusovci – p. Antonio Maria Ayala, p. Giuseppe Lombardini i p. Juraj Jeramaz – stižu u Split. Prve četiri godine proveli su u staroj biskupskoj palači, a potom se sele u kuću pored crkve sv. Filipa Nerija, jer im je ta crkva opet bila dana na raspolaganje. U razdoblju od 1879. do 1910. isusovci su vodili 725 misija na potezu od Kotora do Trsta, te u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

p. Antonio Maria Ayala (Mineo, Sicilija, 24. VI. 1818 – Split, 14. XII. 1887)

Isusovac, misionar, nakon školovanja u Siciliji došao u Dubrovnik 1845; najprije nekoliko godina djelovao kao župnik u istočnoj Hercegovini, zatim od 1852. do smrti kao pučki misionar pretežito u Dalmaciji i u drugim hrvatskim krajevima. Od 1859. poglavar skupine misionara, a neko vrijeme i rektor isusovačke kuće u Dubrovniku (1870–75). Od 1879. do svoje smrti bio je superior isusovačke rezidencije u Splitu. Napisao većinu godišnjih izvješća o misijskim pohodima koji su redovito bili tiskani u Italiji, a ostavio je u rukopisu dnevnike o misijskoj djelatnosti. Objavljivao je knjižice i brošure duhovna sadržaja na hrvatskome jeziku. Ubraja se u red najvećih pučkih misionara u hrvatskim krajevima.

p. Petar Perica (1881-1944)

Rođen u Kotišini, kraj Makarske, a u Družbu Isusovu stupa s dvadeset godina. Bio je duhovni vođa katoličkih organizacija u Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Superior isusovačke rezidencije u Splitu bio je od 1927. do 1929.
Živio na glasu svetosti. Svećenik-intelektualac i glasoviti propovjednik. Poznat kao autor glasovitih pjesama „Do nebesa nek’ se ori“ i „Zdravo Djevo“. Isticao se u radu s mladima, a uz to je gajio snažan osjećaj za siromašne. P. Perica je podnio mučeničku smrt. Nakon što su krajem Drugog svjetskog rata partizani ušli u Dubrovnik, odveden u zatvor, te je bez ikakvog suda i ikakve krivice, zajedno sa drugim svećenicima i uglednim građanima Dubrovnika, strijeljan u noći s 24. na 25. listopada 1944. godine na otočiću Daksi. 2010. godine su ekshumirani posmrtni ostaci tamošnjih stradalnika, te je dio njih identificiran, a među njima i ostaci p. Perice.

Rezidencija u Splitu

U novu, još nedovršenu kuću, uselili su 19. lipnja 1893. godine, te u njoj neprekidno borave do danas. Nakon 1945. godine grad Split oduzima isusovcima prvi kat kuće i useljava neke ustanove koje tu ostaju 30 godina. Zbog povoljnog položaja rezidencije postojali su planovi da se tu smjesti i sovjetski konzulat, ali do toga ipak nije došlo. 1976. godine je zgrada oslobođena nametnutih podstanara, no budući su u tom razmjerno velikom prostoru živjela samo trojica isusovaca, postojala je opasnost da Grad ponovno nekoga useli. Stoga je tadašnji provincijal p. Karaman 1977. godine preselio novicijat iz Zagreba u Split, a to rješenje koje se isprva smatralo privremenim održalo se do danas.

Kapela Srca Isusova

Zemljište za gradnju crkve i rezidencije pribavili su talijanski isusovci iz Venetske provincije. Prema prvotnim planovima pored današnje zgrade trebala se graditi velika crkva, no kako je ponestalo novca za gradnju odlučili su da unutar jednog krila zgrade, kroz visinu prizemlja i prvog kata, urede javnu kapelu. Kapelu je, u nazočnosti gradskih i crkvenih uglednika te prijatelja, 20. lipnja 1895. blagoslovio generalni vikar don Vinko Valle.
Kapela je 1973. obnovljena, kor povećan, a menza glavnog oltara okrenuta prema vjernicima. Temeljitija obnova je započela 2000. pod vodstvom o. Josipa Opata.

Župa Visoka

Isusovci su djelovali u župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj 42 godine. Prvi župnik je bio p. Valentin Miklobušec. Isusovci su župu vratili nadbiskupiji 2010.

Novicijat u Splitu

1977. godine novicijat se iz Zagreba seli u Split gdje je i dan danas. Otad je kroz novicijat u Splitu prošlo 165 novaka. Magistri novaka, a ujedno i superiori rezidencije u tom razdoblju su bili: Franjo Ivanušec (1977-1980), Tomislav Slokar (1980-1986), Franjo Pšeničnjak (1986-1993), Mirko Nikolić (1993-2000), Anto Lozuk (2000-2006) i Stipo Balatinac (2006- ).

Polaganje zavjeta

Novak pater Dražen Volk polaže svoje prve zavjete u Družbi Isusovoj u novačkoj kapelici sv. Stanislava u Splitu, na Manušu.


Podijeli s prijateljima: