Novak Mate Žaja

zaja

Rođen sam 11.09.1985. u Zagrebu. Možda bih se rodio u susjednoj nam Bosni i Hercegovini da majka tijekom trudnoće nije imala problema s povišenim tlakom. Obitelj se preselila u Zaprešić nakon moga rođenja. U Župi sv. Petra apostola u Zaprešiću krstio me vlč. Stjepan Drugčević. Otac Frano skoro cijeli radni vijek proveo je kao građevinski radnik u Njemačkoj. Trenutno je u mirovini. Majka Radica, r. Ćurić, posvetila se brizi za obitelj. Imam stariju sestru, Mariju, udanu za Silvija Oršića, te njih dvoje imaju trogodišnjeg sina, Gabriela. I Marija i Silvio su sanitarni inženjeri te rade u struci. U početku je s nama živjela i baka s očeve strane te tetka, tatina sestra. Imam veliku rodbinu i uži krug prijatelja na kojima sam Bogu zahvalan. Njihova me ljubav i pažnja mnogočemu naučila. Roditelji su nad sestrom i nada mnom neprestano bdjeli i brinuli se za naš odgoj. Od najranije dobi redovito smo išli na svetu misu, često i radnim danom, te smo svakodnevno zajedno molili. Bio sam aktivan u župi od osnovne škole, ali nažalost ne uvijek jednakim intenzitetom. Osnovnu školu završio sam u Zaprešiću, a opću gimnaziju u Zagrebu. Nakon gimnazije upisao sam Medicinski fakultet u Zagrebu te sam ga, s milošću Božjom, završio 2011. g. Radio sam nekoliko mjeseci u Blatu na Korčuli kao liječnik opće medicine te godinu dana u Zavodu za hitnu medicinu u Koprivnici. Od najranije dobi, Bogu hvala, uvijek je bilo ljudi koje je Gospodin stavio na moj put da me poduče, savjetuju i usmjere. Naravno, uz moje roditelje i članove šire obitelji, u osnovnoškolskoj dobi velik je utjecaj na mene imala s. Silvija Nikolić, FDC, a kasnije na studiju Ilija Nikolić, vjeroučitelj i trajni đakon u mojoj rodnoj župi. U susretu sa teško oboljelim pacijentima, suočen sa vlastitom smrtnošću te angažiran na raznim projektima u svojoj Župi, osjetio sam nezadovoljstvo, strah i unutarnji nemir, ali i ljepotu vjere u Isusa Krista, nadu koju vjera pruža i ljubav koju sam poželio podijeliti sa svima, a pogotovo onima koji Isusa još ne poznaju. Poželio sam ga nasljedovati poput prvih apostola i poput mnogih apostola današnjice koji nam svima služe kao nadahnuće. Sjetimo se samo p. Antuna Cveka i p. Ante Gabrića. Nisam odmah bio svjestan kojim putem krenuti, ali nakon dužeg tapkanja u mraku i povremenog osjećaja izgubljenosti, evo me ovdje i nadam se da je put sv. Ignacija i njegovih sinova također i moj put. Sve na veću slavu Božju i neka bude po njegovoj svetoj volji.

Svoj novicijat završio je 17. rujna 2016. g. u Splitu.