Družba Isusova u Splitu kroz povijest


Prije ukinuća Družbe

Isusovci su u Split stigli davne 1703. godine. Zauzimanjem splitskog nadbiskupa Stjepana Cosmija u Split je te godine iz Dubrovnika pristigao p. Ardelio della Bella. On je u gradu i okolnim biskupijama trajno djelovao preko 30 godina, ostavljajući dubok trag kako na duhovnom, tako i na kulturnom području. Od 1723. godine splitski isusovci žive u poklonjenoj im kući unutar zidova Dioklecijanove palače, te im to mjesto služi kao baza za misijski rad. Misionarili su naime na širokom području od Cresa do Kotora, kao i po Hercegovini. Matične crkve u Splitu nisu imali, pa su mise služili u crkvi sv. Filipa Nerija, u blizini Peristila. Pastoralni rad p. della Belle i njegove subraće nastavili su drugi isusovci, koji su u Splitu djelovali sve do ukinuća Družbe 1773. godine. Važan je bio njihov rad na vjerskoj obnovi širom Dalmacije, koja je tada bila pod vlašću Mletaka, te živjela između čestih ratova, zaraznih bolesti, opasnosti od razbojnika i gusara, te duhovnog i materijalnog siromaštva.

 

Nakon obnove Družbe

Nakon ponovne uspostave Družbe 1814. godine, isusovci u Split stižu iz Dubrovnika na poziv biskupa Marka Kalođere na Novu godinu 1879. Prve četiri godine proveli su u staroj biskupskoj palači, a potom se sele u kuću pored crkve sv. Filipa Nerija, budući im je ta crkva opet bila dana na raspolaganje. U njoj su posebno širili svibanjsku pobožnost i pobožnost Srcu Isusovu, te Apostolat molitve, a bili su i traženi ispovjednici. Zbog potrebe prikladnijeg smještaja kupuju 1890. godine zemljište na Manušu, gdje se godinu dana kasnije započinje graditi današnja rezidencija. Isusovci se tu postupno od misionarskog rada (od 1879. do 1910. vodili su 725 misija na potezu od Kotora do Trsta, te u Zagrebačkoj nadbiskupiji) okreću stacionarnom apostolatu. Tako se od 1897. održava redoviti vjeronauk za djecu, a 1899. osniva se Oratorij sv. Josipa u kojem se limenom glazbom i na druge načine animirala splitska mladež. Osim rada u crkvi, patri su vodili i duhovne vježbe, pretežito za svećenike.

Od 1977. godine u Splitu je smješten i novicijat Hrvatske provincije Družbe Isusove, pa tako Split postaje važan grad u formaciji mladih isusovaca, obogaćujući ih mediteranskim ozračjem i raznolikošću pastoralnih iskustava. Do danas su splitski isusovci postali duboko integrirani u duhovni život grada, a ujedno ga obogaćuju raznolikim sadržajima koji oni sami pružaju. Sada, 2011. godine, kuću nastanjuje ukupno šest svećenika i osmorica novaka. Superior rezidencije i magister novaka je p. Stipo Balatinac. Svećenici se uz svoje redovite poslove najviše bave ispovijedanjem, duhovnim vježbama i duhovnim vodstvom mnogih iz Splita i okolice. Stoga se može reći da je ova „isusovačka oaza“ na Manušu splitska ispovjedaonica.