Petar Kanizije (Peter Kanis; 1521-1597) štuje se kao crkveni naučitelj jer je svojim naukom, propovijedanjem i pisanjem katekizama herojski branio katoličku vjeru. Bio je ujedno jedan od velikana rane Družbe Isusove te prvi njemački provincijal – dugih 14 godina. O njegovoj veličini svjedoči, između ostaloga, 18 kolegija koje je osnovao, kao i njegovih 37 knjiga. Još za njegova života, njegovi katekizmi doživjeli su 200 izdanja.
Rođen je u Nijmegenu, u Nizozemskoj. Studirao je na Sveučilištu u Kölnu, na kojem je diplomirao u svibnju 1540. god. Prvotnu namjeru da nastavi studij teologije na sveučilištu pokolebao je glas o novoosnovanom redu Družbe Isusove. Jedan od prvih članova u to je vrijeme boravio u Mainzu, stoga se Kanizije zaputio tamo kako bi upoznao o. Petra Fabera. Isusovac je prepoznao Kanizijev potencijal te je pristao dati mu tridesetodnevne duhovne vježbe u šutnji. U drugome tjednu vježbi, Kanizije je odlučio stupiti u Družbu, a Faber ga je primio u novicijat 8. svibnja 1543. god., na njegov 22. rođendan.
Kanizije se potom vratio u Köln, završio studij teologije te 1546. god. bio zaređen za svećenika. Već je prije toga predavao biblijske kolegije te se bavio objavljivanjem novih izdanja tekstova Ćirila Aleksandrijskog i Lava Velikog. Potom je na Tridentskom saboru bio teološki savjetnik kardinala Otta Truchessa, a kasnije odlazi u Messinu, na Siciliji, kako bi predavao u prvoj školi koju je Družba osnovala.
U rujnu 1549. god., papa Pavao III. poziva ga da se vrati u Njemačku te tamo predvodi pokret obrane Crkve od napada reformatora. Mladom je isusovcu bio povjeren gotovo nemoguć zadatak zaustavljanja otpadanja katolika te vraćanja u Crkvu onih koji su već bili otpali. Najprije se zaputio u Ingolstadt te tamo uspostavio obrazac djelovanja koji će kasnije slijediti drugdje. Počeo je predavati na sveučilištu, ali je istovremeno velik trud ulagao u svoje propovijedi, u kojima je tumačio temeljne istine Katoličkog nauka. Potonje je imalo neposredan učinak na tamošnje vjernike. Kanizije je zatim predavao u Beču, Pragu, i Fribourg. Ustanovio je brojna sjemeništa i kolegije. Za svoga boravka u Beču izradio je katekizam zbog kojeg će ponajviše ostati zapamćen. Veliki katekizam (lat. Summa doctrinae christianae), objavljen u travnju 1555. god., uvelike je posvećen teološkim točkama neslaganja između katolika i protestanata. Kako je prvenstveno bio pisan za studentsku populaciju, Kanizije je nedugo zatim objavio kraće verzije za učenike i djecu.
Kao prvi provincijal Njemačke, dao je neizmjeran doprinos upravljanju Družbom u području koje je obuhvaćalo Švapsku, Bavarsku, Austriju te Mađarsku. Redovito je vizitirao isusovačke kuće, nadzirao širenje te Družbu Isusovu učinio vodećom protureformatorskom silom. Također je sudjelovao u tadašnjim ekumenskim nastojanjima, poput susreta u Regensburgu (1556-1557). U svibnju 1562. god. vraća se na Tridentski sabor. Život pun velikih djela završio je spokojno, preminuvši u 76. godini u Fribourgu, u Švicarskoj.