Sv. Pavao Miki
Sveci Pavao Miki (Paulus Miki, 1564-1597), Soan Ivan od Gota i Jakov Kisai bili su među prvima u velikome nizu isusovaca koji su dali svoje živote u ime dosljednog nasljedovanja raspetoga Gospodina. Miki je ujedno bio prvi japanski vjernik mučenik. Dolaskom Franje Ksaverskoga 1546. god., početno širenje kršćanstva naišlo je na otpor japanskih vođa koji su se pribojavali kako bi to mogao biti prvi korak u nastojanju Španjolske da zavlada državom – kao što se dogodilo s Filipinima. Tadašnji vladar, Toyotomi Hideyoshi, protjerao je 1587. god. sve strane izaslanike, ali kako ta odredba nije bila strogo provođena, isusovci su nastavili svoje djelovanje pod rizikom izgnanstva. Godine 1596., Hideyoshi je odlučio lišiti slobode sve franjevce koji su u protekle tri godine s Filipina stigli u Japan. Među uhićenima su bili skolastik Pavao Miki, časni brat Jakov Kisai i kateheta Ivan od Gota, koji je tada trebao stupiti u Družbu. Miki je bio iz imućne obitelji s područja Osake, a kršćaninom je postao tako što se cijela obitelj zajedno obratila. S dvadeset godina je ušao u sjemenište u Azuchiju koje su vodili isusovci, a dvije godine kasnije stupio je u Družbu. Bio je vješt govornik i posebno je bio uspješan u privlačenju budista kršćanskoj vjeri. Svega nekoliko mjeseci ga je dijelilo od ređenja kada su ga uhvatili. U istoj zajednici je tada bio i Jakov Kisai. Iako je bio u školi budističkoga bonza, Kisai se kasnije obratio te oženio obraćenicu. Ona se kasnije vratila budizmu te ga ostavila sa sinom. Kisai je dijete povjerio jednoj kršćanskoj obitelji te se vratio u Osaku kod isusovaca gdje je radio kao portir i kućni
pomoćnik. S vremenom, pošto su prepoznali čvrstoću njegove vjere, postao je kateheta, a kasnije je, vjerojatno 1596. god., ušao u Družbu kao časni brat. Ivan od Gota je rođen u kršanskoj obitelji na jednome otoku otočja Goto. Kada je mjesna vlast počela progoniti kršćane, preselio se u Nagasaki kako bi mogao prakticirati svoju vjeru. Živio je i djelovao kao kateheta u isusovačkoj zajednici u Osaki te je namjeravao stupiti u Družbu. Ivan od Gota, Kisai i Miki uhićeni su 9. prosinca i odvedeni u Miyako (današnji Kyoto), gdje su ih zatvorili zajedno sa šestoricom franjevaca i 15 vjernika laika. Svih 24 zatvorenika izvedeni su na gradski trg i osuđeni na raspeće; kako bi ih dodatno posramili, prije nego su ih odveli svakome od njih su odrezali lijevo uho.Sutradan su se zaputili u Nagasaki, do kojeg su pješačili mjesec dana, jer su tamo imali biti smaknuti. Ljudi su ih putem vrijeđali i ismijavali, a Miki je bez obzira na to okupljenom narodu govorio o Evanđelju. Netom prije dolaska u Nagasaki dvojici isusovačkih svećenika bilo je dopušteno obići zatvorenike. Jedan od njih, o. Pasio, odveo je trojicu mladih isusovaca do obližnje kapelice te su Ivan od Gota i Jakov Kisai uspjeli položiti, a o. Miki obnoviti zavjete. Istoga jutra zatvorenicu su bili odvedeni do brda izvan grada gdje su ih, položeni na zemlju, čekali križevi na kojima su imali biti raspeti. Ugledavši mjesto svoje smrti, zapjevali su Te Deum. Svezali su ih za križeve a vratove im pričvrstili metalnim pojasima kako bi im glave ostale uzdignute. Potom su križeve s mučenicima uzdigli i zabili u rupe u zemlji. Među okupljenima koji su sve to promatrali bio je otac Ivana od Gota, koji je čuo Pavla Mikija kako s križa govori ljudima i poziva ih na obraćenje. Mučenici su naposljetku dokrajčeni tako što su im kopljem proboli prsa. Brdo na kojem su ubijeni nazvano je ;Brdo mučenika.
Bl. Karlo Spinola
Potaknut junačkim primjerom Rudolfa Acquavive, isusovcem-mučenikom u Indiji, Karlo Spinola (1564-1622) je odlučio i sam postati misionarom. No do ostvarenja njegove želje trebat će proći mnogo godina i neopisivo tegobno putovanje do Japana, gdje će u konačnici podnijeti mučeništvo. U tome će mu se pridružiti o. Sebastijan Kimura, prvi Japanac zaređen za svećenika, i sedmorica japanskih muškaraca, uglavnom kateheta, koji će položili zavjete i stupiti u Družbu u zatvoru, netom prije smaknuća. Spinola je u Družbu stupio 1584. god. Filozofiju je studirao u Napulju, ali je zbog zdravstvenih problema studij nastavio i završio u Milanu, gdje je i zaređen za svećenika. Iako je tražio da bude poslan u misiju negdje u svijetu, u početku su mu bile dodijeljene pučke misije u Italiji. Dvije godine kasnije, konačno je bio određen za misiju u Japanu, ali će trebati šest godina, osam brodova i neizmjerno strpljenje upodnošenju brodoloma, gusara i ostalih prepreka, prije nego konačno stigne u Nagasaki. Prvi njegov brod koji je isplovio iz Genove udario je u stijenu te se morao vratiti u luku. Pošto je kasnije stigao do Barcelone, trebao je propješačiti cijelu Španjolsku. U
Lisabonu je ponovno isplovio, ali je brod potom stradao u oluji. Nakon neuspjelog pokušaja popravljanja u Brazilu, brod je odvučen preko Atlantika natrag na početnu poziciju. Sljedeći Spinolin pokušaj završio je tako što su engleski gusari oteli brod i odvezli ga u Englesku. Dvije godine nakon isplovljavanja, uspio je vratiti se u Lisabon. U ožujku 1599. god., misionar u nastajanju isplovio je po treći put te je u lipnju 1600. god. konačno stigao u Malaccu, u Maleziji. Pošto je u lipnju 1602. god. stigao u Japan, Spinola se najprije posvetio učenju japanskoga jezika, a potom se preselio u Miyako (današnji Kyoto). Tamo je na isusovačkom kolegiju služio kao svećenik i predavao matematiku i astronomiju. Sedam godina kasnije, zbog potreba provincije preselio se u Nagasaki. Dugi period mira pod šogunom Iyeyasuom završio je 1614. god., kada je ovaj zabranio kršćanstvo jer je broj kršćana u Japanu narastao do dva milijuna. Nekršćanski vladari smatrali su takav porast kršćanstva nacionalnom opasnošću te su šoguna uvjerili kako misionari zapravo utiru put Španjolskoj da preuzme zemlju. Nizozemski i engleski trgovci, koji su željeli riješiti se španjolske konkurencije, također su poticali takvo
tumačenje. Šogun je dekretom protjerao sve strane misionare i zabranio japanskim kršćanima primati svećenike i prakticirati vjeru. Oko stotinu isusovaca napustilo je Japan, ali neki su odlučili ostati, uključujući Spinolu koji je četiri godine odolijevao "lovcima na
svećenike". Kako nije mogao prikriti svoju nejapansku pojavu, kretao se samo noću. Konačno, 13. prosinca 1618. god., uhvatili su ga zajedno s časnim bratom Ambrozijem Fernandesom i njihovim katehetom Ivanom Chogokuom. 
Četiri su godine bili zatočeni u kavezu od kolaca, nalik kavezu za ptice, u kojem su bili posve izloženi vanjskim uvjetima. Sebastijan Kimura (1565-1622) je bio porijeklom iz kršćanske obitelji iz Hirada, gdje je i upoznao isusovce. Pohađao je sjemenište u Arimi, a u Družbu je stupio 1582. god. Najprije je djelovao kao kateheta u Miyaku, nakon čega odlazi na studij teologije u Macao. U rujnu 1601. god. u Nagasakiju je zaređen za svećenika. Bio je rječit propovjednik i vrlo vješt u prerušavanju, što je bilo važno nakon što su isusovci bili protjerani. Prerušavao bi se u vojnika, trgovca, radnika ili liječnika, što mu je omogućavalo da posjećuje kršćane i udjeljuje sakramente. Vlast je s vremenom postala svjesna njegove aktivnosti te su ga silno nastojali uhvatiti, stoga mu je provincijal naredio da napusti Nagasaki dok ne prođe opasnost. Prije nego je uspio otići, 30. lipnja 1621. god., uhitili su ga skupa s njegovim katehetom, Tomom Akahoshijem, i još jednim pomoćnikom u isusovačkoj rezidenciji, Louisom Kawarom. Sva trojica su poslani u zatvor u Suzuti, u kojem su bili Spinola i ostali kršćani. Spinola je u zatočeništvu uspijevao pribavljati sve potrebno za svetu misu koju su slavili svakodnevno. Čak je bio započeo novicijat za sedmoricu kateheta koji su željeli postati isusovcima. Kad je u rujnu 1622. saznao kako imaju biti odvedeni u Nagasaki, pretpostavio je kako će ih sve pogubiti, stoga je sedmorici novaka dao položiti zavjete. Bio je u pravu. Noseći talare koje su nabavili za vrijeme zatočeništva, izvedeni su do Brda mučenika izvan Nagasakija, svezani za kolčeve i stavljeni na laganu vatru kako bi umirali što sporije. Oslabljen od četiri godine zatočeništva, Spinola je preminuo nakon svega pola sata. Dok su ga vezali za kolac, pjevao je riječi psalma; Hvalite Gospodina, svi narodi, te je drugove mučenike poticao da hvale Boga što ih je pozvao tako svjedočiti vjeru. Ambrozije Fernandes (1551-1622) rodio se u Portugalu, a život ga je 1571. god. odveo do Indije. Služio je u Portugalskoj vojsci u Salsetti, u Indiji, a surađivao je i s brojnim trgovcima u Goi i Macau. Dok je plovio u službi jednog trgovca, u strahu da bi njegov brod mogao stradati u opasnoj oluji koja ih je bila zahvatila, zavjetovao se da će, ako preživi, stupiti u Družbu Isusovu. I bi tako. U siječnju 1579. god. ulazi u novicijat u Nagasakiju kao kandidat za časnoga brata. Vodio je brigu o materijalnim potrebama isusovačke zajednice, ali kad su isusovci bili protjerani morao se pritajiti. Uhvatili su ga zajedno s o. Spinolom te je 13 mjeseci proveo u zatvoru, gdje je i preminuo. Ivan Chugoku rodio se oko 1573. god. u Yamaguchiju, u Japanu. Služio je jednome poznatome vitezu i pratio ga tijekom invazije na Koreu. Po povratku u Japan žena ga
je napustila, a nakon toga seli u Arimu, gdje upoznaje isusovce. Počeo ih je pratiti na misijskim putovanjima, a uhitili su ga kada i o. Spinuolu i čb. Fernandesa, 16. prosinca 1618. Svoj novicijat otpočeo je u zatvoru u Suzuti, a zavjete je položio nekoliko dana prije 10. rujna 1622., kada su mu odrubili glavu. Antun Kyuni također je bio iz plemenite obitelji. Bio je oženjen, ali je ostalo nejasno je li njegova supruga preminula ili mu je dopustila da se preseli u Nagasaki studira na tamošnjoj bogosloviji. Postao je kateheta i radio s isusovcima u tiskovnoj djelatnosti i ambulanti. Godine 1614. zajedno s isusovcima biva prognan u Macao, a vraća se tri godine kasnije te živi kao pustinjak. Skrasio se u osami na planini u blizinu Nagasakija. Tamu su mu se pridružili Mihael Shumpo i Gonzalo Fusai, a sva trojica su
uhićeni 1619. god. i odvedeni u bivši isusovački novicijat u Nagasakiju. Pravi novicijat, pod vodstvom o. Spinole, za njih će početi iduće godine, kada su ih prebacili u zatvor u Suzuti. Mihael Shumpo (1589-1622) se rodio u kršćanskoj obitelji u Owariju, u Japanu, a u Arimi je pohađao bogosloviju. Kasnije je postao kateheta i sakristan u crkvi u Miyaku. Bio je prognan, ali se 1617. god. vratio te se pridružio Antunu Kyuniju u pustinjaštvu. S Kyunijem je i zatočen te odveden u Nagasaki. Gonzalo Fusai se rodio oko 1580. god. u plemićkoj obitelji u Okayame, u Japanu. Djelovao je u službi vladara Bizen-Mimasake, a svoga vođu pratio je i tijekom vojnog pohoda u Koreu. Kasnije napušta službu i seli u Nagasaki, gdje postaje kršćanin i služi kao kateheta. Nakon izgnanstva u Macao, podnosi istu sudbinu kao i njegovi prijatelji Mihael Shumpo i Antun Kyuni. Petar Sampo rođen je oko 1580. god. u Oshuu, u Japanu. Emigrirao je u središnji
predio Japana i tamo ostvario svoj san stupanja u službu velikog vladara. Kasnije se preselio u Hiroshimu gdje je postao kršćanin. Potom je djelovao u službi vladara Hokija, a nakon njegove smrti preselio u Nagasaki. Tamo je izgradio jednostavnu kućicu u neposrednoj blizini isusovačkoga novicijata. Poslušavši savjet jednoga prijatelja, postao je kateheta, a kasnije zajedno s isusovcima bio prognan. Po povratku u Japan nastavio je potajno djelovati kao kateheta, prije nego se na planini kod Nagasakija pridružio Antunu Kyuniju i ostalim budućim drugovima. Louis Kawara (1583-1622) služio je na dvoru princa Mihaela od Arime, njegova rodnoga mjesta. Kada se princ odrekao vjere, želio je da Louis slijedi njegov primjer. Louis se pretvarao da je apostazirao, ali je nastavio živjeti kao kršćanin. Otkrivši prevaru, princ se razbjesnio na svoga podanika i oduzeo mu svu imovinu. Louis je potom s obitelji odselio u Nagasaki gdje su živjeli u teškom siromaštvu. Nakon nekog vremena i žena i djeca su mu preminuli. Louis seli u osamu u malu kućicu i živi kao asketa. Ljudi su ga posjećivali i rado slušali, zbog čega je triput bio uhićen. Treći put se to dogodilo 30. lipnja 1621., kada je uhićen u društvu o. Kimure i odveden u Suzutu. Potaknut primjerom drugih zatvorenika, u zatvoru je započeo svoj novicijat i položio zavjete netom prije nego su ga živoga spalili. Toma Akahoshi se rodio oko 1565. god. u Higu, u Japanu. Kako je bio podrijetlom iz plemićke obitelji, bio je u službi tamošnjega vladara. Nakon ženine smrti, Akahoshi odlazi u Nagasaki i postaje katehetom u isusovačkoj zajednici. S njima biva protjeran 1614. god., a u Japan se vraća s o. Kimurom. S njime je kasnije bio uhićen po zadnji put. Akahoshi je također stupio u Družbu u zatvoru u Suzuti i svoje zavjete položio nekoliko dana prije nego je bio živ spaljen.
Bl. Sebastijan Kimura
Sebastijan Kimura (1565-1622) bio je prvi Japanac zaređen za svećenika i unuk prvoga japanskog obraćenika, kojega je krstio sv.Franjo Ksaverski. Bio je istaknut propovjednik. Njegovi roditelji bili su kršćani, a bio je rođak drugog japanskog isusovca, br. Leonarda Kimure. Nakon pohađanja isusovačke škole u Hiradu i sjemeništa u Arimi, 1582. god. stupa u Družbu, a potom studira teologiju u Macau. Za svećenika je zaređen u rujnu 1601. god., u Nagasakiju. Kao rođeni Japanac, nije imao problema s prerušavanjem, stoga se za vrijeme progona mogao nesmetano kretati, posjećivati kršćanske domove i udjeljivati sakramente kršćanima u zatvoru. U više se navrata prerušavao u vojnika, trgovca, radnika i liječnika. Mjesna policija željno je iščekivala priliku da ga uhvati, stoga mu je provincijal predložio da odseli dok opasnost ne mine. Dne 30. lipnja 1621. god., jedan ga je sluga odao te su ga uhapsili, zajedno s katehetom, Tomom Akaboshijem, i pomoćnikom u isusovačkoj rezidenciji, Louisom Kawarom. U zatvoru u Suzuti susreću o. Karla Spinolu i druge kršćane. (Za ostale pojedinosti njegova mučeništva pročitati izvještaj o mučeništvu Karla Spinole i drugova mučenika.)