Ponedjeljak 4. tjedna došašća

22. prosinca 2014.            Adventske misli         Objavio: novaci

u010Cisti srcem

PONEDJELJAK, 4. TJEDNA DOŠAŠĆA

1 Sam 1, 24-28; Lk 1, 46-56.
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Danas nam Crkva nudi za razmišljanje primjer divje žene. To su Ana iz Prve knjige o Samuelu i Marija, čijije „Veliča“ zapisao Luka u svom evanđelju. Obadvije su one velike moliteljice, duše uzdignute Bogu, i žene čista srca, čije molitve Bog prima.

Obratimo posebnu pozornost na Marijin „Veliča“. To nisu obične riječi. To su riječi dio Novog zavjeta, u njima, je, dakle, sadržana objava, a imaju i posebno mjesto u časoslovu, jer su nezaobilazni dio „Večernje“. O tome sv. Beda Časni u 8. stoljeću veli: „Tako je u svetoj Crkvi nastao običaj, odličan i nadasve spasonosan, da svi svakog dana pjevaju Marijin himan s psalmima večernje pohvale. Češće sjećanje tim himnom na Gospodnje utjelovljenje potiče dušu vjernika na duh pobožnosti. Jednako tako i češće razmatranje primjera njegove Roditeljice osnažuje u postojanosti kreposti. Dobro je što se ljudima svidjelo da to čine kod večernje, da naša pamet, kroz dan zamorena i rastresena raznolikim mislima, postane tako na početku vremena za počinak sabrana u sjedinjenju svoga razmišljanja.“

Zato dok i mi ili slušamo ove Marijine riječi za vrijeme sv. Mise ili ih sami čitamo, pitajmo se: Potoče li me ova molitva na duh pobožnosti ili je samo molim kao kakvu recitaciju ili pjesmu s najljepšim notama, ne razmišljajući o pojedinim riječima ili rečenicama i o onome što bi ona za mene značila baš danas? Govorim li ili pomišljam da već sve znam o Mariji i da sam o njoj već sve čuo po raznim blagdanima i prošteništima, a ne trudim se u Mariji gledati primjer koji me stalno potiče na izgradnju u krepostima, na ustrajnost u dobru, na usavršavanje i rast u svetosti? Kako obavljam svoje večernje pobožnosti i večernju molitvu, imam li ispit savjesti i s kojim mislima i na kakav način dočekujem san?

Jedna je djevojčica živjela sretno s majkom i ocem dok je zli ljudi nisu iz osvete oteli i ostavili u gustoj šumi da se izgubi i nestane. Jadna, u strahu nije ništa drugo znala govoriti nego samo molitvu što ju je mama naučila: Zdravo Marijo milosti puno… Tako je molila i puno plakala. Njezine suze kapale su po šumskom lišću. Kad se sjedeći uz jedno stablo malo okrenula oko sebe spazila je da divne ruže vijugaju među stablima. U čudu je promatrala taj fenomen. Kada su je našli roditelji upitala iz je kako su je mogli naći u ovoj gustoj šumi, a oni su odgovorili da su slijedili puteljak od ruža i molili „Zdravo Marijo…“. PRIČA: PUTELJAK (Usp. Samo vjetar zna, str. 66-67):

Vjerujem da i naše „Zdravo Marije“ čine puteljak koji nam pomaže da se ne izgubimo u prašumi ovosvjetskih događanja. On nas može odvesti u sretni zagrljaj, u sretni susret s Isusom. Neka nam zato Marija bude model Adventa, model molitve i čistoće, te kako se pripraviti i susresti Boga, koji nam uskoro dolazi.

p. Stipo Balatinac, SI


Podijeli s prijateljima: