ISPIT SAVJESTI na temelju bogoslovnih kreposti vjere, ufanja i ljubavi:

 

 Bogoslovne kreposti prilagođuju moć čovjeka da može imati udjela u božanskoj naravi, a u njima su ukorijenje ljduske kreposti. Bogoslovne kreposti odnose se izravno na Boga; potiču kršćane da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Trojedini Bog im je izvor, uzrok i objekt. Bog ih ulijeva u duše vjernika da ih osposobi da djeluju kao njegova djeca i zasluže vječni život. One su zalog prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga u moćima ljudskog bića. Tri su bogoslovne kreposti: vjera, ufanje i ljubav.

 

 

 

Bogoslovne kreposti prilagođuju moć čovjeka da može imati udjela u božanskoj naravi, a u njima su ukorijenje ljduske kreposti. Bogoslovne kreposti odnose se izravno na Boga;
potiču kršćane da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Trojedini Bog im je izvor, uzrok i objekt. Bog ih ulijeva u duše vjernika da ih osposobi da djeluju kao njegova djeca i zasluže vječni život. One su zalog prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga u moćima ljudskog bića. Tri su bogoslovne kreposti: vjera, ufanje i ljubav.

 

 

 

 

VJERA: Vjera je bogoslovna krepost po kojoj vjerujemo u Boga i sve što je on rekao i objavio i što nam Sveta Crkva predlaže vjerovati, jer je on sama istina. Vjerom čovjek samog sebe slobodno predaje Bogu. Zato vjernik nastoji upoznati i vršiti volju Božju. Dar vjere ostaje u onome tko nije sagriješio protiv nje. „Vjera bez djela je mrtva“ (Jak 2,26): ako nije popraćena s nadom i ljubavlju, vjera ne sjedinjuje vjernika potpuno s Kristom i ne čini ga živim udom njegova Tijela. Živa vjera je „ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5,6).

Pitanja:

– Koliko je uistinu čvrsta moja vjera? Vjera je na neki način i pouzdanje u Boga – koliko se u njega pouzdajem, a koliko u sebe?

– Koliko sam se po vjeri predan Bogu i čvrstom vjerom učvršćujem svoje zvanje?

– Koliko svakodnevno nastojim upoznati i vršiti volju Božju?

– Koji su moji grijesi protiv vjere? Možda nepovezanost s djelima, da nije povezana s nadom i ljubavlju?

– Koliko čuvam poklad vjere, od nje živim, živo je ispovijedam i otvoreno za nju svjedočim?

– Jesam li je koji put zatajio, nečeg se u svojoj vjeri zasramio i poljuljao u svom kršćanskom, redovničkom i svećeničkom pozivu?

UFANJE: Ufanje ili nada je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga. „Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade, jer je vjeran onaj koji je obećao“ (Heb 10,23).

 Pitanja:

– Je li moja sreća u Bogu? Za čime uistinu čezne moje srce?

– Koja su moja očekivanja od života? Koliko čeznem za kraljevstvom Božjim?

– Prepuštam li se koji put malodušju i beznađu, a što ponekad graniči i s lijenošću?

– Podržavam li časove napuštenosti i suhoće ili se borim protiv njih?

– Koliko su „kriteriji blaženstava“ prisutni u mome životu?

– Koliko molitvom podržavam svoju nadu, a koliko traženjem onoga pozitivnoga što ima i u meni i oko mene? Budim li nadu kod bližnjih?

LJUBAV: Ljubav je bogoslovna krepost kojom Boga ljubimo iznad svega radi njega samoga, a svoga bližnjega kao sama sebe iz ljubavi prema Bogu. Ljubeći jedni druge, Isusovi učenici nasljeduju njegovu ljubav, koju on prima od Oca, a koju onda i oni sami od Isusa primaju. Zato Isus kaže: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15,9). I još: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15,12). Plod su ljubavi radost, mir i milosrđe. Ona zahtjeva velikodušnost i bratsku opomenu. Ljubav budi uzajamnost, ona je prijateljstvo i zajedništvo.[1]

Pitanja:

– Koliko ljubim Boga, a koliko bližnjega radi Boga? Koliko sam svjestan da je to Isusova zapovijed?

– Što je s mojom ljubavlju prema onima koji mi čine neugodnosti, koji mi nisu simpatični, koji mi smetaju, koji mi ponekad čine zlo, bilo namjerno ili nenamjerno, što je, dakle, s mojom ljubavlju prema neprijateljima?

– Koliko sam svjestan toga da neman ništa ako ljubavi nemam?

– Jesam li dovoljno svjestan da ljubav ne zarobljava i ne ponižava u Božjim očima, te da se s ljubavlju oslobađam i postajem dijete Božje?

– Ima li u meni plodova ljubavi (Usporedi: 1 Kor 13, 1-13!)?

– Kako se ljubav odražava na moje zajedništvo i prijateljstvo?


[1] Usporedi za tekst: KATEKIZAM KATOLIČKE CKRVE, Zagreb 1994., str. 464-468, br. 1812-1829.